Možete li mjesec dana ne kupiti ništa? Ne budite mazohist, ne možete.
Odlučila sam da jedan mjesec neću baš ništa kupiti što nije hrana ili kućne potrepštine, poput WC papira. Hajde da vidim mogu li ja to.
Prvih tjedan dana nekupnje prošlo je cool. Dala sam si zadatak da se odjavim sa svim newslettera (odluka koju ću kasnije zažaliti), da prerežem sve kartice lojalnosti (ne radite to ni u ludilu) te da ostavljam kreditne kartice kod kuće (ali shopping se sve više obavlja online, a ja imam PayPal i kioske s prepaid karticama). Sve sam to napravila bez svijesti ovog u zagradama i bila sam skroz zadovoljna.
Onda je došao poziv frendice za rođendan. Odlično, imam nešto spremljeno već za nju, nešto što sam ranije kupila. Računa li se to kao varanje na ovom zadatku, kako bih se inače snašla? Kupila bih joj komad zlatne šunke ili karton vina? Ne znam, bolje da ne znam. Ja ne volim dobivati kao poklon za rođendan jestive stvari, jer to moram podijeliti s dragim (nisam prasica pobogu!), a onda to više nije MOJ POKLON, nego NAŠ POKLON. Dakle, pokloni trebaju biti personalizirani. Srećom na pripremama, kod nas uvijek postoje neke generičke stvari u jednoj od ladica koje čekaju da budu nekom poklon, za sve one hitne slučajeve kada treba ići u goste. Pričala sam vam već o tome.
Idemo dalje. Svi imamo pametne telefone s aplikacijama. Ako ste normalni pa na mobitelu provodite više vremena nego s dragom osobom (sarkazam!), onda ćete u nekom trenu (ili u više TRENOVA) kupiti nešto iz tih aplikacija. Ono, vašem malom nedostaje mač da pobijedi sve u igrici koju igra i toliko je živčan da po kući samo vrišti jer si ti škrtica koja mu ne da par centi da sve pobijedi i ljut je danima, ili ne može u kino s frendovima iz razreda jer je mama odlučila biti štedljiva i sad dijete pati i postat će društveno izolirano i bez prijatelja ikad više u životu (ovako oni zaista pretjeruju kada žicaju stvari), dok vama stiže obavijest od Net-a-portera da je upravo počela rasprodaja i da je ono što ste gledali još lani sada dostupno za kikiriki, sami smislite niz. Baš kad odlučite da ćete štedjeti, doći će situacija gdje ćete se lomiti. I osjećaj ćete se loše bez obzira što napravili. Kao ja kad sam malom ukucala šifru za AppStore pa neka kupi mač, a sebi samo klikala po aplikaciji i upisala onu šifru za Paypal gdje je već registrirana kartica.
Zašto si to radimo? Zašto prolazimo torturu, kad nas nitko nije silio? Da dokažemo sebi da smo ovisni, da ne možemo više bez osnovnih stvari kao naše bake i pračovjeci? Da, ne možemo. Jer nismo naša bake, jer se svijet promijenio, jer sad možemo imati više, ne treba čuvati majicu 20 godina, stvari su danas dostupnije, jeftinije. Nekog će uhvatiti tuga, nostalgija za starim danima, ali nema sve to smisla.
Ako vam baš treba racionalizacija jer ste stvarno udarna shoppingoholičarka, onda prerežite kartice, kupite prepaid kartice (barem Ekesh možete kupiti na svakom kiosku Tiska, a njih ima i na svakom otoku) i kupujte pod kontrolom. Nećete se gristi jer nemate kako kupiti, a opet će vas prepaid kartica spriječiti u maniji stresa kad klikanje online ide bez stajanja, a dug na karticama vas pretvara u malu Grčku.
Kontrola je bitna. Kupi Ekesh za eksperiment možete li vi manje trošiti.