Kupujte iskustva, ne proizvode
U jednoj anketi koja je 2012. provedena diljem svijeta polovina ispitanika priznala je kako kupuje stvari koje zapravo ne treba. Dvije trećine anketiranih reklo je da previše kupuju. Mnogi su toga svjesni, još više zabrinuti, ali trend i dalje raste. Zašto onda toliko kupujemo?
„Da imam milijun kuna, napokon bih bio riješio sve dugove, pokrenuo posao i bio sretan!“ tipična je misao brojnih koji se osjećaju nesretnima jer ne mogu živjeti kako su zamislili. Još je teže gledati ove koji imaju u startu i ne osjećati nepravednost života. Međutim, i bogati plaču. Očito je d anovac ne kupuje sreću.
Čovjek osvoji milijun, riješi dugove, pokrene posao i ostane nesretan. Jer mu milijun kuna nije dovoljno za sve što je naumio iako zvuči strašno puno, a svi misle da ima puno novca. Jer mu je novi posao donio još veće brige i probleme.
Prirodno je da čovjek teži većem i višem. Kad osvojiš jedan cilj, okreneš se, pogledaš što si napravio i staneš neko vrijeme. Onda te crv natjera da kreneš maštati, razmišljati o novim planovima, smjerovima i ciljevima, i odjednom ti se prethodni cij čini nedovoljno atraktivnim. Pa pokušavaš više, jer želiš ići dalje. Kao kockar, nadaš se da će budućnost ispraviti prošlost.
Čovjek loše poima pitanje sreće i olako ju stavlja u ruke novca. Zato mnogi u stresu previše kupuju, jer misle nesreću zamijeniti proizvodom. Roditelj koji ne posvećuje dovoljno pažnje svom djetetu često nadoknađuje manjak svog prisustva kupnjom neke stvari, ne znajući da se dijete za godinu-dvije neće sjećati još jedne majice, ali hoće je li roditelj tu bio za njih.
Kreditne kartice dale su nam moć da skočimo prije nego razmislimo. Pa zato često skačemo. Koristimo proizvod prije nego što smo ga platili. Trošimo unaprijed, umjesto unazad. Umjesto štednje, stvaramo dugove. A uglavnom se zasitimo proizvoda prije nego smo ga platili. Pa koji je smisao u tome?
Istraživanja govore da su ljudi sretniji kada novac potroše na neko životno iskustvo poput putovanja ili odlaska na koncert, nego na stvari. I sama uključenost u neku aktivnost važnija je od vrste aktivnosti, jer čovjek proživljava tu aktivnost kor iskustvo. Tako će vam više sreće donijeti kućica za ptičice koju ste sami izradili, nego kad ju kupite. Jer ste u prvom slučaju VI nešto stvorili, prošli kroz neko iskustvo i pridonijeli boljitku života, dok ste u drugom slučaju vrlo nekreativno izvadili karticu i kupili je.
Bolje je potrošiti novac ili putovanje, nego na novi komad namještaja. Komad namještaja učinit će nas sretnima, a onda kako dani promiču, bit će nam sve običniji i običniji sve dok za nas postane još jedan komad namještaja. A ona ljuljačka na kokosovom drvu na plaži koju ste našli u skrivenoj uvali bit će zauvijek detalj koji će vam izmamiti osmijeh u kutu lica i raznježiti srce. Sama pomisao ublažit će vam stres, odvesti vas na sretno mjesto. Komad namještaja nema tu moć.
Ljudi se brzo priviknu na ono što je stalno i što se ne mijenja.