Kupujete li i vi „poklone za hitnu situaciju“ pa ih čuvate u ladici dok ne dođe prilika? SAMO DA NE IDETE PRAZNIH RUKU U GOSTE.

Kad sam bila mala, moja baka i mama uvijek su u nekim ladicama imale spakirane kekse i bocu žestice za potrebe hitnog, tj. neplaniranog odlaska u goste. Kupiš ranije, sve zamotaš i čekaš tu priliku koja sigurno dolazi. U to prijašnje vrijeme luksuz su bili i fini keksi te boca vina pa se to kupovalo kad se imalo, jer tko zna hoćeš li imati novca za poklon kad za to dođe vrijeme? Znala je mama tako imati i spremne autiće za mušku djecu i pokoju stvarčicu za curice. Ne možeš nekom u goste tko ima djecu, a da nešto ne doneseš baš za djecu. Čokoladu, autić, špangice…bilo što, SAMO DA NE IDEŠ PRAZNIH RUKU U GOSTE.

Kad je moja prijateljica s kontinenta došla k nama na ljetovanje bez da je donijela barem 10 deka kave ili kutiju Domaćice, moja baka je bila u šoku. „Kako je nepristojna!“ i „Koja majka šalje djecu nekom na dva tjedna da ne pošalje ni gram kave, nije meni do kave, al to je grozno ponašanje.“ mumljala je ispod glasa i, naravno, nikad ispred nje. Ali znala sam da sljedeće ljeto neću pozvati tu prijateljicu kod nas u kuću. Baki se nije sviđala ni ona, ni njezina majka koju nije ni upoznala. Takvi su običaji u Dalmaciji. Sramota je negdje ići bez poklona.

Tu sam naviku nekako i sama pokupila. Odgoj u Dalmaciji usadio je u meni obvezu da nigdje ne idem praznih ruku. Boca vina je najmanje što ću negdje donijeti. Ali s godinama sam postala kreativnija i organiziranija. Kad vidim nešto zgodno za kupiti, a dosta je univerzalno (može poslužiti kao poklon različitim ljudima ili djeci), jeftino je u trenutku kupnje (pa će ispasti da sam kupila zapravo skuplji poklon nego što to jest) ili sam pak našla stvarno nešto što se specifičnoj osobi sviđa (a rođendan joj je za 6 mjeseci tek), ja to kupim. Pa neka čeka! I kad dođe situacija „Idemo u goste“, ja već imam kupljen poklon, i to prilagođen i pogođen! Naravno, osim toga često ponesemo i bocu vina, to je kao ekstra.

Ista stvar i za božićne poklone. To sam već kupila na razne Crne petke diljem svijeta, ono u 11. mjesecu. pa sad uživam promatrajući ove što po gradu hodaju s vrećicama i pogledom koji vječno nešto traži. Dok ja tražim samo gdje pojesti kobasicu, fritule i germ knedlu.

Budite organizirati i bit ćete odmorniji, zadovoljniji i voljeniji! J