Dobro, zašto nemate PayPal? Mrzim vas zbog toga, ali i hvala vam
Ležim na kauču, u jednoj ruci držim mob , u drugoj surfam jer nisam tip koji sve radi jednom rukom, posebno ne sada kada Samsung ima ekrane veće od dlana! Tko to može držati i istodobno kvalitetno vrtjeti po ekranu. Možda Hulk.
Uglavnom, ležim na kauču s mobitel u rukama i uleti mi neki link koji me odvede do stranice s proizvodima koji mi sjaje s ekrana i pozivaju na KUPI, KUPI, KUPI.
Scenarij shoppinga ide otprilike ovako:
- „Baš je slatko, samo 34 dolara,“ klasična je misao koja mi prođe kroz glavu.
- „34 dolara je koliko ono kuna?“ sljedeća misao
- „To je cca 150 kuna“ slijedi potpuno kriva misao, jer je po sadašnjem tečaju to čak 231 kune. Dakle, procjena mi je na razini najnižeg tečaja dolara, ostala od vremena kad sam počela shoppingirati online.
- „Ajd mogla bi to uzeti, ionako više ne izlazim toliko vani. Toliko bi inače potrošila petkom vani,“ lažem sama sebi jer sam izlaske do ujutro petkom zamijenila večerama koje bog’me koštaju još više. No ta laž mi u tom trenu hedonizma na kauču, toplom neživom stvorenju koje ti daje odmor, a ispred tebe se prikazuje slika koja zrači gotovo kao Gospa, baš nikad ne dolazi. Čudo jedno kako čovjek namjerno laže sam sebi, onako po defaultu, kad mu odgovara.
- Klik.
- Otvara se stranica koja me preusmjerava na plaćanje, a ja se već vidim kako paket stiže, ja ga otvaram i baš mi je super. Vizualizacija je ta koja prevari čovjeka jer se fokusira na trenutnu sreću koju osjeća prema predmetu, ne na stvarnu budućnost kada ta stvar s interneta i više ne bude toliko potrebna (jer nisam u stresu kao sada kad kupujem), kada dođe ružnija nego što je to bilo nacrtano na internetu i kada još prije toga stigne izvadak s kartice koji te onako ubije, barem psihički. Jer znaš da imaš problem, da si labilniji od izjava političara.
- „Nemaju PayPal!“ Misao prolazi istodobno i najgorem i najboljem osjećanju, mješavina nečeg što osjetiš otprilike kad se udaš, a istu večer upoznaš zapravo ljubav svog života. Pa si u drami u glavi. Kad trgovina nema PayPal, u 99,9% slučajeva je to JEDINA STVAR KOJA ME SPREČAVA DA NEŠTO KUPIM. Ona vanjska kočnica koju nemam u mozgu stigla je u obliku „Unesite 30 podataka u naših 30 polja na formularu za registraciju, prvo vas, a zatim vaše kartice.“ Ako još sve trebam prvo potvrditi na mailu, adio zauvijek.
Kad ležiš na kauču, onako sa strane, sav u stresu od dana na poslu, jedino što ti ne treba jest da neki tamo vlasnik stranice troši tvoje vrijeme i živce jer ne zna svoj posao. Ne zna da ljudima uzme lako novce tako da im omogući samo KLIK, KLIK, KLIK jednim prstom. „Odaberi PayPal, upiši password od PayPala, potvrdi plaćanje.“ Potpuno te razljuti što moraš sad ustati da prepišeš sve te podatke s kartice, da biraš radije klik na X i ugasiš stranicu. Ako si baš jako zagrijan za neki proizvod, pošalješ si to na mail „da kupiš kada budeš za desktop računalom“. Sve te odgođene kupnje zapravo se u pravilu ne pretvore u kupnju. Jer većina nas kupuje u momentu.
Ako vam kažem da se većina online shoppinga u Hrvatskoj događa upravo s kauča, u razdoblju iza Dnevnika, onda razumijete koliko gubite novca ako nemate optimizirane stranice za mobilni pregled (takve stranice većina gasi odmah) i ako nemate jednostavan način da ljudima uzmete novac. U narodu poznato i kao PayPal plaćanje.
PS. Na PayPalu možete registrirati i Ekesh karticu. 